Vernost advokatskoj zakletvi ogrejava našu profesiju. I još više, bez obzira na iskušenja čini nas srećnim i pruža nam samopoštovanje, često, do nivoa ponosa.

Mada reči pravozastupnika, pa čak i njegove misli u postupku, nisu i ne mogu biti njegove autentične, a što pravozastupnika štiti od snošenja odgovornosti za njih u svakom pogledu, pravozastupnik mora da stoji iza njih i u moralnom i u stručnom smislu, pa čak i u smislu svake vrste  odgovornosti. Jer, zastupani je neuka stranka. Ali ne samo zbog toga.  Naša profesija nam nameće da budemo i prva i poslednja barijera u zaštiti ljudskih prava i interesa, jer iza nas nema nikoga da se prihvati advokatskog nedovršenog posla. Ima tu i narativa da advokat ne može da bude samo profesionalac i da uvek stane tamo gde to logika nalaže, već da čini, naravno na zakonit način, i ono što podrazumeva preuzimanje rizika koji se ne tarifira, ali za koji se ugledom odgovara. I na to nas podseća  advokatska zakletva.

Ne smemo se spoticati strahom kod iznošenje dokaznih predloga koji mogu da zadiru u interese vlasti ili struktura koje imaju bilo koji vid moći. Dokazni predlozi imaju za cilj trasiranje istine, a nikakvo dovođenje u pitanje bilo čijeg (moćnika) postupanja. Advokatska zakletva nam tu ne dopušta da okrenemo glavu u pravcu kosmografije. Jasnost, konkretnost i odvažnost, moraju biti karakteristike našeg dokaznog predloga.

Advokat, svojim ispoljenim trudom ka istini glorifikuje svoju profesiju, a profesija mora biti zaštićena i podržana, kroz zaštitu prakse svakog advokata od naše Asocijacije. Jer, da tako nije bilo kroz istoriju razvoja Advokatskih Komora, možda bi nas i iskorenili, ili makar sveli na pozere državnog usmerenja.

Treba samo pogledati ka sudovima i tužilaštvima i potpuno će nam biti jasno značenje advokatske zakletve.

Zahtev pravednosti spora, namećemo  svima sa suprotne strane u sudnici, bez obzira ko je sa te druge strane, a posebno samom sudu. Činili su to doajeni naše profesije, stradaonici na različite načine, do kraja verni advokatskoj zakletvi: Dragić Joksimović, Slobodan Subotić, Srđa Popović, Hinko Hinković, Jovan Barović i mnogi, mnogi drugi. Veliki u vernosti datoj advokatskoj zakletvi, isto koliko su bili veliki i u svom pravnom znanju i advokatskim karijerama. Jer, jednostavno, to jedno sa drugim mora da ide pod ruku. Vernost advokatskoj zakletvi nameće advokatu obavezu da zna i da znanjem može zakletve i da se drži.

Vernost advokatskoj zakletvi često izaziva odijum drugih, a samoću advokata uvek. Međutim, biti sam je nužnost, jer ’’Sam, jer takva je pobeda’’ ( Slavko Mihalić –Podne bez odluke). Sa druge strane, te samoće su ’’Pobratimstvo lica u svemiru’’( pesma Tina Ujevića). Kada se pročita ta pesma, onda shvatamo koliko nas te samoće zapravo ujedinjuju. Samoće su naše advokatsko jedinstvo, a gde je jedinstvo, tu je i pobeda (Ubi concordia, ibi victorija).

Jača vernost advokatskoj zakletvi, čini te da ne pripadaš nikome osim sebi. Stoga, advokat je uvek individua i samo dok je individua je i advokat. Bilo da ima samostalnu advokatsku kancelariju, bilo da je u zajedničkoj advokatskoj kancelariji, ili pak radi u ortačkom advokatskom društvu ili korporaciji, vernost advokatskoj zakletvi ga uvek spašava da ostane advokat, i nikad i ničiji najamnik u sticanju profita, zaposleni, ili bilo ko drugi ko je zaboravio tekst advokatske zakletve.

Prvi dan advokatske profesije. Dali smo zakletvu i krenuli u avanturu. Ali ozbiljnu avanturu, ponajpre prava i pravde, ali i filozofsku i literarnu i psihološku, kako ko, mnogo znaju advokati. Znaju da budu hrabri i usamljeni u toj hrabrosti, nikada i nikome pokorni, uvek do kraja istrajni u svojoj borbi. Na to su se zakleli i postali slobodni.

Petrov Aleksandar

Advokat u Bečeju