Odlukom predsednika Republike, predsednika Skupštine i predsednika Vlade Republike Srbije, 15.03.2020 godine na osnovu čl. 200 st. 5 Ustava Republike Srbije uvedeno je vanredno stanje.

Vanredno stanje je uvedeno radi sprečavanja širenja virusa COVID 19 i radi zaštite života ljudi i imovine.

Nakon uvođenja vanrednog stanja Vlada Republike Srbije i nadležna ministarstva su doneli više uredbi, naredbi i preporuka u vezi postupanja u vreme vanrednog stanja.

Ovom prilikom ukazujemo samo na opšte akte koji direktno i posredno značajno utiču na rad sudova, tužilaštva i advokata kao i na status lica prema kojima je određena mera pritvora, ne osvrćući se na hijerarhiju i značaj tih akata.

  • Ministarstvo pravosuđa je donelo Preporuku za rad sudova i javnih tužilaštva za vreme vanrednog stanja

U okviru svojih ovlašćenja i datih preporuka sve sudske instance su donela uputstva o radu sudija i zaposlenih u sudu. Bez posebnog obrazloženja pojedinačnih uputstava kao i međusobnim razlikama i nedorečenostima ukazujemo samo na činjenice bitne za pritvorske predmete.

Viši i Osnovni sudovi su zauzeli stav da se nastavi sa postupanjem u svim predmetima u kojima se okrivljeni nalaze u pritvoru.

Upravo ovaj stav i odluka sudova je u uslovima vanrednog stanja suprotna svojoj suštini kao i merama određenim od strane Vlade Republike Srbije kao i svrsi i cilju uvođenja vanrednog stanja. Evo iz kojih razloga:

I

Osnovni cilj i svrha uvođenja vanrednog stanja je sprečavanje širenja zaraze. Prema opštim uputstvima i mišljenju zdravstvene struke najefikasnija mera u sprečavanju širenja zaraze upravo jeste smanjenje kontakata između građana (mere socijalnog distanciranja) , a posebno najugroženije populacije.

U tom cilju je Ministarstvo zdravlja  je izdalo NAREDBU o zabrani okupljanja u Republici Srbiji na javnim mestima u zatvorenom prostoru ( “Službeni glasnik RS”, broj 39 od 21. marta 2020.). U okviru naredbe je zabranjen boravak više od 5 lica u jednoj zatvorenoj prostoriji. Izuzetak je predviđen samo u cilju preduzimanje mera sprečavanja širenja zaraze.

Uz to, Vlada RS je donela UREDBU o rokovima u sudskim postupcima za vreme vanrednog stanja proglašenog 15. marta 2020. godine (“Službeni glasnik RS”, broj 38 od 20. marta 2020.) kojom su između ostalog prestali da teku svi zakonom utvrđeni rokovi za preduzimanje radnji povodom pravnih lekova u krivičnim postupcima.

Suđenje u bilo kom od pritvorskih predmeta se ne može sprovesti sa prisustvom manje od 5 osoba. Naime u svakom od predmeta postoji najmanje 1 okrivljeni koga prema pravilima obezbeđuju najmanje dva policijska službenika, odnosno zatvorska stražara, čak i kad sudi sudija pojedinac neophodno je prisustvo zapisničara. Na ovaj broj od 5 učesnika postupka se mora dodati zastupnik optužnog akta kao i branilac što minimalan broj prisutnih ograničava na 7 osoba, a što je iznad broja određenog naredbom Ministarstva zdravlja.

Svemu ovome može se dodati još čitav niz pitanja koja se mogu pojaviti u pojedinim predmetima. Šta ukoliko je okrivljeni u rizičnoj grupi (hronični bolesnik ili starije lice) ? Šta ukoliko je neko od svedoka u rizičnoj grupi, ili je možda u rizičnoj grupi advokat ili sudija porotnik?

Ako je osnovna cilj vanrednog stanja sprovođenje mera smanjenja broja kontakata, to onda znači da  održavanjem suđenja u pritvorskim predmetima opšte uzev postupa suprotno tom cilju. U vezi sa tim postavlja se pitanje kada je postupanje suprotno tom cilju opravdano bilo interesom pravnog poretka bilo interesom samog pritvorenog lica. Kada cilj opravdava sredstvo, a kada je potrebno sredstvo prilagoditi cilju?

Pre davanja odgovora i zauzimanja daljeg stava po ovom pitanju, moramo ukazati na određene ključne stvari u pogledu odnosa između osnova i svrhe pritvora u redovnom stanju i opravdanosti pojedinih pritvora u vanrednom stanju.

II

Odredbama čl.  210  st. 1 ZKP je predviđeno da se pritvor može odrediti samo pod uslovima predviđeni u tom zakoniku i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom merom. Dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da trajanje pritvora svedu na najkraće neophodno vreme i da postupaju sa naročitom hitnošću ako se okrivljeni nalazi u pritvoru. U toku celog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je bio određen.

Članom  211 su regulisana Osnovna pravila o određivanju pritvora, tako da se:

Pritvor može odrediti protiv lica za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo ako:

1) se krije ili se ne može utvrditi njegova istovetnost ili u svojstvu optuženog očigledno izbegava da dođe na glavni pretres ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bekstva;

2) postoje okolnosti koje ukazuju da će uništiti, sakriti, izmeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove krivičnog dela ili ako osobite okolnosti ukazuju da će ometati postupak uticanjem na svedoke, saučesnike ili prekrivače;

3) osobite okolnosti ukazuju da će u kratkom vremenskom periodu ponoviti krivično delo ili dovršiti pokušano krivično delo ili učiniti krivično delo kojim preti;

4) je za krivično delo koje mu se stavlja na teret propisana kazna zatvora preko deset godina, odnosno kazna zatvora preko pet godina za krivično delo sa elementima nasilja ili mu je presudom prvostepenog suda izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, a način izvršenja ili težina posledice krivičnog dela su doveli do uznemirenja javnosti koje može ugroziti nesmetano i pravično vođenje krivičnog postupka.

Smatramo da nije celishodno ukazivati na sumnju u postojanja opravdanih razloga za određivanje pritvora po svakom od mogućih osnova, ipak, pojedini osnovi u konkretnoj vanrednoj situaciji ne igraju onako značajnu ulogu kakvu inače igraju u redovnim okolnostima.

Vrlo je diskutabilno određivanje pritvora po osnovu člana 211 stav 1 tačka 1 (opasnost od bekstva) u situaciji u kojoj su zatvoreni granični prelazi, kada se granica kao i granični prelazi posebno obezbeđuju sa većim formacijskim jedinicama vojske i policije, kada je uveden policijski čas u trajanju od 12 časova i kada su uvedene zabrane rada gotovo svih ugostiteljskih objekata kao i drugih radnji koje se ne bave proizvodnjom i dostavom hrane.

Slična je situacija i sa članom 211 stav 1 tačka 3 (opasnost od ponavljanja) upravo zbog povećane policijske kontrole kretanja građana.

III

Gore navedeno, međutim ne znači ni da je potrebno otići u drugu krajnost i pritvore automatski ukidati po pojedinim osnovima.

Potrebno je dakle poći srednjim putem. Taj srednji put nije potrebno ni pronalaziti niti ga izmišljati niti ponovo otkrivati. On postoji i praktično vapi da njime pođemo.

I ZKP, i pobrojane uredbe vlade po svojoj prirodi su opšti pravni akti. Zadatak je svakog pravnika, uključujući tu i sudije i tužioce i branioce da opštu pravnu normu podvedu pod konkretnu činjeničnu situaciju.

Ovaj tekst upravo je apel, upućen na prvom mestu sudijama i tužiocima, da proglašenje vanrednog stanja kao i proglašenje zaraze posmatraju kao nove okolnosti koje bi mogle uticati na odluku o tome da li je u određeno broju predmeta potrebno ukinuti pritvor prema okrivljenima, bilo tako što će pritvor samo biti ukinut, bilo tako što će pritvor biti zamenjen blažom merom.

Ne može se očekivati od opšteg uputstva ili uredbe da bude podobna za automatsku primenu u proceni opravdanosti obavljanja suđenja za vreme vanrednog stanja. Sa druge strane, interesi pritvorenog lica ne dozvoljavaju da se odlaže sa suđenjem licima koja su pritvorena za vreme trajanja suđenja.

Od izuzetnog je značaja, da svi sudovi i tužioci kroz pažljivo preispitivanje nužnosti držanja okrivljenog u pritvoru u ovim vanrednim okolnostima u svakom konkretnom slučaju ponovo stave na tas interes okrivljenog da mu se omogući da se brani sa slobode, interese pravnog sistema da se onemogući nesmetano vođenje postupka i interes čitavog društva da se ograniče svi mogući vidovi socijalnog kontakta.

Ponovnim preispitivanjem osnovanosti pritvora, ovaj put imajući na umu i nove okolnosti u vezi sa zarazom, vanrednim stanjem i načinom na koji se ono faktički sprovodi, ne sumnjivo bi se došlo do zaključka da određen broj pritvora više nije opravdan. Tim pre kada se uzme u obzir da je meru pritvora moguće (i po zakonu obavezno) zameniti drugom blažom merom kojom se postiže ista svrha. Lako je zamislivo da bi se mnogi pritvori mogli zameniti merom zabrane napuštanja prostorija, pogotovo sada kada su pripadnici MUP-a već organizovani na način da efikasno mogu kontrolisati da li se pojedinci nalaze u svojim kućama (svedoci smo uspeha policije u kontrolisanju mere zabrane napuštanja stana koje su ovih dana izricali sanitarni inspektori).

Na ovaj način bi se smanjio broj pritvorskih predmeta, odnosno broj eventualnih glavnih pretresa, a samim tim smanjila i mogućnost kontaktiranja advokata, osoblja suda, osoblja tužilaštva, odbrane, okrivljenih, zatvorske straže kao i eventualnih svedoka što je sve u cilju i svrsi donetih mera od strane vrha države.

Evidentno je i kršenje zakona usled nepridržavanja uslova o samoizolaciji pa time i otvaranje novih postupaka sa mogućim slučajevima određivanja pritvora, što svakako ima smisla i značaj specijalne i opšte prevencije u datim okolnostima, a samim tim i omogućavanje sprovođenja ovih mera, jer su pritvorske jedinice gotovo prepunjene.

***

Na kraju ponovo ukazujemo da je neophodno vanredno preispitivanje svih slučajeva pritvora određenih pre uvođenja vanrednog stanja, upravo zbog mera preduzetih radi sprečavanja kontakata među građanstvom. Čime će se u mnogome doprineti ostvarenju cilja i svrhe mera zaštite od zaraze sa kojom se suočavamo.

Dragan Todorović

Ovaj tekst prvobitno je objavljen na web stranici: http://aktodorovic.rs/2020/03/23/pritvor-u-toku-trajanja-vanrednog-stanja/ a na ovom mestu objavljuje se uz dozvolu autora